3D štampa u industriji
Tehnologija 3D štampe promenila je svet proizvodnje, a njeni koreni sežu u 1986. godinu, kada je američki izumitelj Čak Hal (Chuck Hull) kreirao prvi trodimenzionalni predmet. Koristio je tehniku stereolitografije, proces stvrdnjavanja plastične smole pomoću svetlosti. Ova tehnologija ubrzo je postala osnov za dalji razvoj 3D štampe, a Hal je tri godine kasnije patentirao tehniku i osnovao kompaniju 3D Systems, koja je danas lider u industriji. 3D Systems je takođe razvila prvi format za 3D štampanje – STL (stereolitografski format).
Krajem osamdesetih godina, Skot Kramp je osmislio i patentirao tehniku FDM (Fused Deposition Modeling), koja je postavila temelje za današnju ekspanziju 3D štampe. Kramp je osnovao kompaniju Stratasys, još jednog ključnog igrača u svetu 3D štampe. Ova tehnologija je omogućila bržu i dostupniju proizvodnju, što je dovelo do masovnog prihvatanja 3D štampe u različitim industrijama.
U novije vreme, kompanija Stratasys se spojila sa Objet, čime je stvorena još jača pozicija na globalnom tržištu. Osim toga, irska kompanija Mcor Technologies razvija inovativne tehnike laminiranja papira, metala i plastike za kreiranje trodimenzionalnih objekata. Njihova mašina „Mcor IRIS“ koristi običan A4 papir za 3D štampu, što omogućava štampanje u više boja, za razliku od mnogih drugih tehnika 3D štampe koje su ograničene na jednu ili nekoliko boja.
3D štampa u sredini 20. veka
Sredinom osamdesetih godina prošlog veka, na Univerzitetu Kornel razvijena je tehnika sinterovanja, koja koristi prah različitih materijala kao što su metal, plastika ili keramika. Sinterovanje se odvija pod dejstvom energetskog zraka, obično lasera, što omogućava spajanje praha u čvrste objekte. Ova tehnika je bila veliki iskorak za 3D štampu jer je omogućila upotrebu različitih materijala za izradu preciznih i složenih predmeta.
Uprkos svim ovim naprednim tehnikama, 3D štampači su dugo vremena bili namenjeni samo kompanijama, a ne širem krugu korisnika. Međutim, to se promenilo 2005. godine kada su studenti sa Univerziteta Kornel pokrenuli projekat „Fab@Home“, s ciljem razvoja sistema za 3D štampanje koji bi ljudi mogli sami da naprave kod kuće.
Iste godine započet je i projekat RepRap sa idejom stvaranja 3D štampača koji bi mogao da pravi sopstvene komponente i rezervne delove. Ovi projekti su koristili tehniku FDM, koja je postala poznata pod imenom FFF (Fused Filament Fabrication) iz pravnih razloga. Ovi projekti su postavili temelje za današnje kućne 3D štampače, čime je 3D štampa postala pristupačnija široj populaciji.
3D štampa u sredini 20. veka
Sa istekom patenata za FDM tehnologiju 2009. godine, osnovana je kompanija MakerBot, koja je dodatno proširila dostupnost 3D štampe običnim korisnicima. MakerBot uređaji su namenjeni hobistima i kreatorima koji žele da eksperimentišu sa 3D modelima kod kuće. Ovi 3D štampači su jednostavni za sklapanje i postali su popularni zbog svoje pristupačnosti.
Danas, 3D štampa je nezaobilazna tehnologija u industrijama poput proizvodnje, medicine, arhitekture i dizajna. Njena sposobnost da brzo kreira prototipove i funkcionalne delove čini je ključnom u modernim procesima razvoja. Kroz sve ove inovacije i prilagođavanja, 3D štampa se razvila u jedan od najvažnijih alata savremene proizvodnje, a njena popularnost i primena samo rastu.